Piše: Istraživački centar MANS-a
Stečajna uprava ulcinjske Solane, u dogovoru sa većinskim vlasnicima, uspjela je da od uvođenja stečaja višestruko poveća gubitak kompanije – sa nešto preko 270.000 eura kada je uveden stečaj do blizu osam miliona eura, koliko je gubitak iznosio na kraju 2013. godine, pokazuje analiza poslovanja te kompanije koju je uradio Istraživački centar Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).
Ulcinjska kompanija je istovremeno nezakonito zaduživana uz prećutnu saglasnost države, čija je imovina korišćena kao pokriće za kredite koje su vlasnici Solane uzimali kod Prve banke i Crnogorske komercijalne banke. Nijedna od nadležnih državnih institucija do sada nije preduzela bilo kakve mjere u cilju zaustavljanja daljeg propadanja te fabrike, niti kako bi se zaustavio unaprijed smišljeni scenario betoniranja vrijednih ulcinjskih solila.
Nakon što je Eurofond, na čelu sa Veselinom Barovićem, bliskim prijateljem premijera Mila Đukanovića, 2005. godine ušao u Solanu kupivši početni paket akcija za nešto oko 800 hiljada eura, počeo je proces sistematskog uništavanja tog preduzeća kroz štetne poslovne poteze i zaduživanje kreditima.
Od 2005. do 2009. izvršeno je nekoliko emisija akcija tog preduzeća nakon kojih je udio Barovićevog Eurofonda povećan na 75 odsto akcija. Svaka od tih emisija akcija opravdavana je potrebom da se investira u proces proizvodnje soli, pa je od 2005. do 2009. po tom osnovu prihodovano blizu šest miliona eura. Iako se iz godine u godinu pokazivalo da novac ne ide u investicije i da se nenamjenski troši, tadašnji stečajni upravnik Milorad Iković je odobrio svaku od pomenutih emisija akcija, svjesno radeći na štetu kompanije. Stečajni upravnik je bio upoznat i sa činjenicom da su novi vlasnici u kontinuitetu uzimali kredite od poslovnih banaka, dodatno opterećujući poslovanje kompanije, a kao zalogu za kredite koje su uzimali kod Prve banke i CKB-a stavili su pod hipoteku gotovo kompletnu imovinu ulcinjskog preduzeća, uključujući i zemljište nad kojim nemaju pravo vlasništva, već samo pravo korišćenja radi eksploatacije soli.
I pored toga što su novac od emisije akcija i krediti nenamjenski trošeni, stečajni upravnik nije preduzeo nijednu pravnu radnju kako bi obezbijedio održivo poslovanje preduzeća, o čemu svjedoče i podaci iz finansijskih izvještaja Solane koje je analizirao Istraživački centar MANS-a. Naime, i pored znatnih sredstava koja su se slila u kompaniju po osnovu uzetih kredita i dokapitalizacije, finansijski izvještaji za period 2005–2013. pokazuju da investicija u proizvodnju gotovo da nije bilo. Sa druge strane, nepokriveni gubitak Solane kontinuirano se povećavao, pa je od 270 hiljada, koliko je iznosio 2005, narastao do 7,9 miliona eura, koliko je iznosio prema finansijskom izvještaju za 2013. godinu.
Posebno je zabrinjavajuće što se gotovo kompletno kreditno zaduženje Solane zasniva na hipotekama na bazenima soli, nad kojima Barovićev Eurofond nikada nije imao pravo vlasništva, već samo pravo korišćenja radi organizacije procesa proizvodnje soli. Tako su na preko 13 miliona kvadratnih metara zemljišta koje je u državnom vlasništvu uknjižene hipoteke za nekoliko kredita koje su vlasnici Solane uzeli od Prve banke i CKB-a.
Upis hipoteke na nekretnini proces je koji se u Upravi za nekretnine realizuje na osnovu dokaza o svojini nad nekretninom koja se daje u zalogu i ugovora o hipoteci, pa se postavlja pitanje na koji način su stečajna uprava i Eurofond obezbijedili podizanje kredita i uknjižbu hipoteka na imovini koja nije u njihovom vlasništvu.
Ovaj tekst je sačinjen uz podršku Evropske unije, u sklopu projekta „Nulta tolerancija na korupciju”. Za sadržaj ovog teksta odgovorna je isključivo Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS, a stavovi iznijeti u ovom tekstu ni u kom slučaju ne mogu se smatrati stavovima EU.
Stečajna uprava prodaje državnu imovinu
I pored činjenica da preduzeće ima samo pravo korišćenja, a ne pravo svojine nad zemljištem ulcinjskih solila, stečajna uprava u kontinuitetu od 2012. oglašava njegovu prodaju, potpuno neometana od strane bilo kog nadležnog državnog organa. Prvi oglas za prodaju objavljen je u januaru 2012, kada je imovina Solane nuđena po početnoj cijeni od oko 257 miliona eura. Nakon toga, imovina te kompanije je bezuspješno prodavana još trinaest puta, a cijena je umanjivana sa svakim novim tenderom. Poslednji oglas objavljen je u oktobru ove godine, kada je Solana nuđena za 149 miliona eura, ali se niko nije javio.
Neizvjesna sudbina ulcinjskih solila
Davanje u zakup ulcinjskih solila javnom preduzeću Nacionalni parkovi Crne Gore tek je polovično rješenje, koje je vremenski ograničeno i uslijedilo je nakon pritiska domaće i međunarodne javnosti na Vladu da konačno nešto preduzme po pitanju zaštite vrijednih ulcinjskih solila. Zasad nema precizne informacije o tome šta će se desiti nakon što istekne ugovor o zakupu, a konačno rješenje zaštite tog područja zahtijevaće da se Vlada odredi prema inicijativama za stavljanje tog područja pod poseban režim zaštite i da ga proglasi za spomenik prirode.